Volim baštovanstvo. Ne postoji ništa kao berba i kuvanje povrća koje ste uzgajali.
Ako volite uzgajati povrće, ali ste početnik, svakako pripremite moj post o tome kako riješiti probleme u povrtnjaku, kao i neka rješenja.
Korisno je da naučite što učiniti s problemima poput uvijanja listova paradajza i žutih krastavaca s gorkim okusom, kao i drugih problema u vrtu.
Vidi_takođe: Medena pileća krilca – začin od češnjaka i bilja u pećnici 
Jedan od problema koji se može dogoditi kada započnete povrtnjak je suočavanje s razbojničkim vjevericama. Nakon mog prošlogodišnjeg fijaska sa vjevericama, odlučio sam da svoju povrtnu površinu pretvorim u kombiniranu višegodišnju granicu povrća. (pogledajte moje planove ovdje.)
Projekat je bio veliki. Počeo sam s praznom tablicom i jednim malim komadom mladog luka koji sam htio sačuvati.
Kakva rana na oku! Komšija dva metra od mene ima užasan prizor koji sam htio sakriti.
Znao sam da moj susjed planira dodati vlastitu vrtnu šupu i povrtnjak, pa sam se nadao da će neka rana na oku biti donekle skrivena, ali ipak… nije baš privlačna za gledanje, zar ne?
Počela sam sa svojim grubim planom vrtne gredice i puno motivacije. Prvi korak je bio da se opća formacija puta krene u krevet.
Urna u centru staza je slomljena trimerima stabala početkom sezone, tako datrebalo ga je ponovo posaditi da bi se sakrila šteta.
Neke vinca, bršljan i puzava jenny, kao i viša dracena i neke petunije su dobro obavile trik.
Znao sam da želim uzgajati biljke paradajza pa sam ih stavio u kavez u četiri područja iza urne da napravim neku vrstu stražnjeg dijela vrta u ulazu. (Biće mi TAKO drago kada moj komšija pomeri svoj prokleti kamion iz mog lepog pogleda.)
Biljke su pune paradajza. Vjeverice sada jedu breskve mog komšije, pa se nadam da ću ja dobiti paradajz kada sazriju, a ne vjeverice.
U ovom krevetu postoje dva prostora za sjedenje. Jedan je prostor za odmaranje ispod stabla krep mirte s visećim žardinama i zvončićem.
Drugi je prostor za klupu u parku u stražnjem dijelu vrta koji gleda na cijeli krevet.
Linija ograde je bila izazov. Dvorišta s pogledom su toliko rana na očima da sam želio velike biljke da sakriju i ogradu od lančića (koju mrzim) i pogled na susjedstvo.
Odabrao sam japansku srebrnu travu i grmlje leptira da se naizmjenično smjenjuju duž linije ograde, a iza njih sam posadio i nekoliko sunčanih cvjetova kao punilo.
Japanska srebrna trava dolazila je iz ogromne gomile u mom dvorištu koja je zauzela prednju granicu. Podijelili smo ga na 5 manjih grudica.
Naraste na oko 8 stopa kada se postave. Grmovi leptira su tamnoljubičaste boje i rasti ćedo oko 5 stopa visok.
Između svakog od puteva nalazi se nekoliko malih kreveta trokutastog oblika. Jedna od najljepših drži ovaj divni grudnjak ljiljana koji sam presadio iz svog vrta u hladu.
Nalazi se odmah ispred klupe u parku, tako da mu se mogu udobno diviti. Iza njega raste pasulj koji sam već dva puta ubrao ove sezone.
Volim način na koji se povrće i trajnice međusobno dopunjuju u ovoj gredici. Brokula, mladi luk, zelena salata, i trajnice i jednogodišnje biljke ispunjavaju ovaj dio granice.
Moja prednja lančana ograda je skrivena mojim blizancima od graha i krastavca. Ovo su dva područja moje bašte koja su najviše komentarisali moji prijatelji. Zar nisu divni zajedno?
Prostor koji se otvara prema našoj kući bio je još jedan izazov. Psi stalno pokušavaju da uđu tamo, tako da je ovo ideja mog muža o "popravci". Šarmantno zar ne?
Imao sam malu gomilu slonovskih ušiju koje su prvobitno počele rasti u mojoj hrpi komposta. Jako je istrunuo nakon zime i odlučio sam da vidim da li će "potrajati" nakon što sam ga otkopao i presadio. Jeste!
I to je odličan stil. To je mnogo veća nakupina nego što je bila prije i lijepo prekriva taj užasan puzajući prostor koji se otvara.
Umrijet će zimi, ali nadam se da će do tada moj tek penzionisani muž imati više umjetnički način zatvaranjato otvaranje!
Ovo je napredak moje gredice ove godine od prve sadnje. Prije dva mjeseca:
I sada. Još uvijek ima puno vremena jer postoji mnogo malih pogona, a malo uspostavljenih. Trebalo bi biti divno kasnije u ljeto.
Ovaj krevet mi je oduzeo nekoliko mjeseci veoma napornog rada. Kada sam sve obavio, morao sam da se vratim i plevim manje površine kreveta.
Čak i kada je malč spušten, korov i dalje raste. (mada ne na stazama… barijere ispod njih jako dobro drže korov.)
Da li mi nedostaje sav svoj povrtnjak? Da, ponekad. Ali bilo je to PUNO posla i prošle godine sam zanemario sve svoje gredice da bih obavio posao. U njemu imam povrće koje najviše jedemo i divno je za čizma.
Jedva čekam da vidim kako to izgleda kako ljeto odmiče i biljke rastu. Sledeće godine ću mu dodati još višegodišnjih biljaka. To je čuvar!
