Volim povrtlarstvo. Ne postoji ništa bolje od berbe i kuhanja povrća koje ste uzgojili.
Ako volite uzgajati povrće, ali ste početnik, svakako pripremite moju objavu o tome kako riješiti probleme u povrtnjaku, kao io nekim rješenjima.
Pomaže u učenju što učiniti u vezi s problemima poput uvijanja lišća rajčice i žućenja krastavaca s gorkim okusom, kao i drugih problema u vrtu.
Jedan od problema koji se može dogoditi kada pokrenete povrtnjak je suočavanje s vjevericama pljačkašima. Nakon mog prošlogodišnjeg fijaska s vjevericama, odlučio sam transformirati svoju povrtnu površinu u kombiniranu povrtnu višegodišnju granicu. (moje planove pogledajte ovdje.)
Projekt je bio velik. Počeo sam s praznom pločom i jednim malenim komadićem mladog luka koji sam želio sačuvati.
Kakav trn u oku! Susjed dva metra niže od mene ima groznu scenu koju sam htio sakriti.
Znao sam da je moj susjed planirao dodati vlastitu vrtnu kućicu i povrtnjak, pa sam se nadao da će nešto od trna u oku biti donekle skriveno, ali ipak…nije baš privlačno za gledanje, zar ne?
Počeo sam sa svojim grubim planom vrtne gredice i puno motivacije. Prvi korak bio je pokrenuti formaciju općeg puta u krevetu.
Urnu u središtu staza razbili su trimeri početkom sezone, patrebalo ju je ponovno zasaditi kako bi se sakrila šteta.
Nešto vinca, bršljana i puzavog jenija, kao i viša dracena i nekoliko petunija dobro su se snašle.
Znao sam da želim uzgajati biljke rajčice pa sam ih zatvorio u četiri područja iza urne kako bih napravio neku vrstu lučnog ulaza u stražnji dio vrta. (Bit će mi JAKO drago kad moj susjed makne svoj prokleti kamionet s mog lijepog pogleda.)
Biljke su pune rajčica. Vjeverice sada jedu breskve moje susjede, pa se nadam da ću ja dobiti rajčice kad one sazriju, a ne vjeverice.
U ovom krevetu postoje dva mjesta za sjedenje. Jedan je prostor za odmaranje ispod drveta krep mirte s visećim žardinjerama i zvonom vjetra.
Drugi je prostor za klupu u parku u stražnjem dijelu vrta koji gleda na cijeli krevet.
Linija ograde bila je izazov. Dvorišta koja gledaju su takva trna u oku da sam želio da velike biljke sakriju lančanu ogradu (koju mrzim), a također i susjedni pogled.
Odabrao sam japansku srebrnu travu i grmove leptira da se izmjenjuju uzduž linije ograde, a također sam posadio nešto sunčanog cvijeća iza njih kao popunu.
Japanska srebrnasta trava došla je iz ogromne gomile u mom prednjem dvorištu koja je zauzela prednju granicu. Podijelili smo ga na 5 manjih grudica.
Kada se uspostave, narast će do oko 8 stopa. Grmovi leptira tamno su ljubičaste boje i rasti ćedo visine od oko 5 stopa.
Između svake od staza nalazi se nekoliko malih kreveta trokutastog oblika. Jedan od najljepših ima ovu divnu skupinu ljiljana koju sam presadio iz svog vrta u sjeni.
Točno je ispred prostora za sjedenje na klupi u parku, tako da mu se mogu ugodno diviti. Iza nje raste grah koji sam ove sezone već dva puta pobrao.
Sviđa mi se način na koji se povrće i trajnice nadopunjuju u ovoj gredici. Brokula, mladi luk, zelena salata te višegodišnje i jednogodišnje biljke ispunjavaju ovaj dio granice.
Moja prednja lančana ograda skrivena je mojim blizancima za grah i krastavce. Ovo su dva dijela mog vrta koje su moji prijatelji najviše komentirali. Zar nisu preslatki zajedno?
Prostor za puzanje koji se otvara prema našoj kući bio je još jedan izazov. Psi stalno pokušavaju ući unutra pa je ovo "popravak" zamisao mog muža. Šarmantno, zar ne?
Imao sam malu gomilu slonovih ušiju koje su prvotno počele rasti u mojoj hrpi komposta. Nakon zime je jako istrunuo i odlučio sam vidjeti hoće li "podnijeti" nakon što sam ga iskopao i presadio. Jeste!
I sjajnog je stila. To je mnogo veća nakupina nego što je bila prije i prekrasno pokriva taj užasni otvor za puzanje.
Umrijet će tijekom zime, ali nadam se da će do tada moj nedavno umirovljeni suprug imati umjetničkiji način zatvaranjataj otvor!
Ovo je napredak moje gredice do sada ove godine od početne sadnje. Prije dva mjeseca:
I sada. Još uvijek ima puno toga jer ima mnogo malih pogona, a nema puno već uspostavljenih. Kasnije tijekom ljeta bi trebao biti prekrasan.
Ovaj krevet mi je oduzeo nekoliko mjeseci napornog rada. Kad sam sve završio, morao sam se vratiti i oplijeviti manje površine gredica.
Čak i sa spuštenim malčem, korov i dalje raste. (ne na stazama doduše...prepreke ispod njih jako dobro drže korov.)
Nedostaje li mi moj vrt s povrćem? Da ponekad. Ali bilo je to PUNO posla i zanemario sam sve svoje druge cvjetne gredice da bih obavio posao prošle godine. U njemu imam povrće koje najviše jedemo i za početak je prekrasan.
Jedva čekam vidjeti kako će izgledati kako ljeto odmiče i biljke postaju veće. Sljedeće godine ću mu dodati više trajnica. To je čuvar!
